https://castbox.fm/ch/2467222 hr 8e3c6ae77f104d9c83100d88f321cb53 2467222 Ayalla magitronics@gmail.com Fiction no Džefri Čoser i njegove čuvene Kanterberijske priče ponovo su nedavno objavljene. Reč je trećem izdanju na srpskom koje je u prevodu Borisa Hlebeca štampala beogradska izdavačka kuća NNK Internacional . Hlebec je za ovaj prevod 1984. dobio nagradu Miloš N. Đurić, a Čoserovu knjigu obogatio je iscrpnim predgovorom i pogovorom u kojem je, između ostalog, podrobno objasnio i teškoće sa kojima se suočavao tokom prevođenja tog zahtevnog štiva, kao i način na koji ih je rešavao. U predgovoru u kojem iznosi Čoserovu biografiju (1340?-1400), Hlebec podseća na detalje iz Čoserovog života koji su mogli dovesti do stvaranja ovako koncipiranog dela kao što su Kanterberijske priče. Čoser je prilično burno živeo, bio je blizak engleskom dvoru, učestvovao je u ratu sa Francuskom, bio i zarobljen, pohađao višu pravnu školu... hodočastio u Španiji, bio u Italiji u diplomatskoj službi kada se očigledno i upoznao sa umetnošću rane renesanse. Bio je i mirovni sudija i poslanik za pokrajinu Kent u Donjem domu, pa je tako stekao sliku o visokim društvenim slojevima, ali i onim nižim. Zahvaljujući svojoj očiglednoj moći opažanja, u mislima je stvarao psihološke portrete mnogih ljudi koje je upoznao a koji će mu kasnije služiti, to je izvesno, za oblikovanje likova u delima koja je pisao. Na prvom mestu, u Kanterberijskim pričama koje su ga učinile slavnim. Čoser je, napominje Hlebec, u svojim radovima pomno beležio mnoge autore na čija se dela oslanjao. "Jedini kome se pominjanjem nije odužio jeste Bokačo, iako se njime obilato koristio", piše prevodilac. A Bokačov Dekameron jedno je od dela čijom se konstrukcijom Čoser poslužio za pisanje Kanterberijskih priča - grupa ljudi, okupljenih iz jednog razloga (kod Čosera je reč o hodočašću na grob nadbiskupa Tomasa Beketa u Kanterberiju), priča svoje priče. Ovo, kako kaže prevodilac, gigantsko delo trebalo je da bude zbirka sa više od 120 priča a Čoser je stigao da napiše skoro četvrtinu - dva stiha iz Opšteg prologa kao da sugerišu piščevu svest da je pred sebe stavio preveliki zadatak - "Ali dok mogu još vreme da nađem, / U ovu pripovest pre no što zađem". Ipak i ono što je od priča ostalo živopisno predstavlja i muške i ženske likove: tu su vitez, mlinar, kuvar, kapetan broda, monah, bogoslov, kaluđerica, štitonoša... Džefri Čoser je, kao i Dante, napominje Hlebec, uveo narodni jezik u književnost, a svojim je delom "najdalje od svojih savremenika u Engleskoj izašao iz srednjovekovnih stega i klišea u susret novoj epohi humanizma i renesanse". 00:29:05 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-f1b14f9b2f2b4877b8dd61b1910b86b6 Wed, 20 Nov 2019 22:52:25 +0000 203891230 no Bierce se smatra majstorom engleskog stila pisanja, i praktično sve što je došlo iz njegova pera bilo je poznato po svojoj mudroj formularizaciji stila. On je pisao i u različitim književnim žanrovima. Njegove kratke priče se smatraju među najboljima u 19. stoljeću. On je realno pisao o strašnim stvarima koje je vidio u ratu u pričama kao što su "Pojava na mostu Owl Creek", "Udareni prozor", "Ubijen u Resacu", "Chickamauga". Pored ratnih priča, objavio je i nekoliko tomova poezije. U svojoj "Fantastičnoj basni" predvidio je ironični stil groteskuerije koja je postala češći žanr u 20. stoljeću. Jedno od Bierceovih napoznatijih djela je njegova mnogo čitana knjiga "Đavolov riječnik", koja je objavljena 1906. godine. Sastoji se od satiričnih definicija engleskih riječi i političkih besmislica. Pisao je "lavovskim stilom", što znači jednu liniju poezije sa rimom interne šeme. U djelu "Ella Wheeler Wilcox" uključuje apokrifilni dvostih. 00:07:45 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-d9bc5de7ed914982b13f93d81624ddcb Wed, 20 Nov 2019 22:49:45 +0000 203891028 no Sredovečni bračni par, koji živi skromno u tranzicionoj Mađarskoj, iznenada dobija premija na lutriji. Umesto sreće zbog dobitka osećaju užas pred životnim promenama koje donosi bogatstvo. Akteri ove duodrame su ljudi u životnom ćorsokaku, zaglavljeni između sopstvene obezvređene prošlosti i neizvesne budućnosti koja ih plaši. Odlučivši se da daju prednost siromašnom, ali već ustaljenom načinu života, oni implicitno postavljaju pitanje smisla u svetu u kome se novac postulira kao glavna vrednost. Prevod, adaptacija i režija: Radoslav Milenković. Lektor: Olga Babić Uloge: Jasmina Avramović i Radoslav Milenković Muzički saradnik: Dragan Mitrić Ton-majstor: Milan Filipović 00:37:30 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-a0f12f7166684f3ea19666408cb0ece1 Wed, 20 Nov 2019 22:46:36 +0000 203890687 no U Portsmouthu, luci na jugu Engleske rodio se 1812. jedan od najomiljenijih engleskih književnika. On je nacionalno blago, djela su mu uvijek na popisima najvažnijih knjiga a njegovi su likovi poznati svima. Čitali ste Olivera Twista, Božićnu priču, Davida Copperfielda? Ili Priču o dva grada, Nicholasa Nicklebyja i Velika očekivanja…? Ako niste, brzo, zgrabite bilo koju i čitajte. Napisao ih je Charles Dickens, omiljeni pisac svakog Engleza koji je slavan diljem svijeta. Plakat ćete s njim, voljeti, tugovati i zamisliti se. Jasno, takvom se velikanu svi dive. No mislite li da ćete na svakom koraku, u Engleskoj, naići na spomenik Dickensu jako ste se prevarili. Dickkens je svjestan popularnosti i svoje i svojih djela naredio za života da mu se nikada ne podižu spomenici i osim u Americi njegova je želja poštovana. Sve do nedavno. S njim neki imaju problema – reći će da je on krvožedni revolucionar jer kako objasniti inače objasniti opise teškog rada dječice ako to nije imalo za namjeru rušenje sustava? Marksisti će reći da je on skoro marksist, a katolici da je skoro katolik, a kažu neki da je heroj proletera i sirotinje. Postoji i ideja kako je, gledajući pred smrt “Cvrčka na ognjištu” Lenjin rekao kako je nepodnošljiva sentimentalnost buržuja pa je usred predstave izašao iz kazališta. Kad je na svjetlo dana isplivala tajna Dickensonovog privatnog života koja je zaista neugodna bilo je ili okretanja glave ili napada, ali su se na kraju pomirili s činjenicom da je pisac Dickens jedno, a čovjek Dickens drugo. Zapravo, tako i treba gledati, tako Norvežani gledaju na Hamsuna na primjer. Svi su ljudi krvavi ispod kože i gone ih kroz život razne strasti. Činjenica jest da je Dickens surovo opisao tadašnje engleske institucije, ali ne zato jer je mislio rušiti britansku imperiju. Nije bio ni proleterski pisac. Pisao o dijelu populacije koja se nije često nalazila na stranicama knjiga, kamo li romana, o gradskim ljudi koji se bore za preživljavanje, nesretnim ljudima pa nije uvijek imo simpatije onih koji su takvo stanje mogli promijeniti. 00:40:00 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-684c08d0133745199aa41b0828aeddd7 Wed, 20 Nov 2019 22:32:29 +0000 203888587 no Ephraim Kishon (1924-2005) rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffmann. Godine 1944. upućen je njemačkim transportom u logor smrti Sobibor u Poljskoj, ali se, tajeći svoje židovsko podrijetlo, spašava. Nakon rata završava kiparstvo u metalu na Likovnoj akademiji u Budimpešti. Od 1945. godine piše kazališne komade i satire, a 1947. osvaja prvu nagradu na natječaju za najbolji roman u Mađarskoj svojim prvencem Moj Češalj. Godine 1949. odlazi iz Mađarske u Izrael, gdje postaje popularni satiričar Ephraim Kishon. Više od 40 godina živio je u braku sa Sarom, a nakon njene smrti, ženi se početkom 2003. godine austrijskom književnicom Lisom Witasek. Kishonove su knjige do sada tiskane u 43 milijuna primjeraka i prevedene na 37 jezika. Obiteljske priče Kod kuće je najgore najčitanija je hebrejska knjiga poslije Biblije. Na hrvatski je prevedeno 25 Kishonovih knjiga. 00:07:15 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-21070dedf81b449bbd7fea7a0989cfd5 Wed, 20 Nov 2019 22:18:23 +0000 203886961 no Komedija Sumnjivo lice jedna je od najuspješnijih komedija Branislava Nušića. U predgovoru djela autor naglašava utjecaj ruskog književnika Gogolja na njegovo stvaralaštvo. Tadašnje prilike u Srbiji, a posebno one vezane uz birokraciju, Nušića podsjećaju na Gogoljev Revizor pa na originalnom rukopisu ove komedije ne piše “Komedija u dva čina”, već “Gogoljijada u dva čina”. Nušić je od Gogolja preuzeo samo osnovnu ideju i napisao vrlo originalno djelo. Kapetan Jerotije, njegov pisar Vića, policajac Josa i ostali pisari i praktikanti u djelu predstavljaju skup pokvarenih birokrata kojima su vlastiti interesi iznad svega. Ti su likovi odraz Srbije u vrijeme vladavine Obrenovića, pa je ova satira preko 40 godina čekala da bude postavljena na scenu. Ovo je djelo društveno satirična komedija, a glavna je ideja pisca ismijati državni aparat i sve korumpirane i bahate državne činovnike, njihovu nesposobnost, nepismenost i nestručnost u obavljanju državnih poslova. Radnja se odvija u vrijeme dinastije Obrenović, a mjesto radnje je neimenovano selo u Srbiji. 00:55:50 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-5fb45cc16b254da19070ce399439b1e2 Wed, 20 Nov 2019 22:06:58 +0000 203885752 no Nikoletina je jedna od nekoliko opsesivnih Ćopićevih persona, koja ga je pratila kroz život i koja mu je jednako ulijevala hrabrost i tugu da se na kraju vine u ništa, skokom s Brankova mosta u Beogradu. Nikoletina ga je nadživio, ali tako da ostane neshvaćen od onih koji će ga nakon piščeve smrti spominjati. Branko Ćopić nikada nije ismijavao, nikada se nije rugao drugima. Nema u njega smijeha za neprijatelje naroda, Crkvu i reakciju, okupatore i domaće izdajnike. Za takav smijeh on nije imao dara ili je vjerovao da on nije ni moguć. Riječ je o razlici između žanrova komedije i tragedije u našem i u Ćopićevom svijetu: tragedija ima biti posvećena stradanju drugih, dok je komedija posvećena našim slabostima, nedostacima, zaošijanostima. U onoj slavnoj i nepročitanoj epizodi, u kojoj Nikoletina Bursać dolazi kući, i odmah s vrata materi govori da Boga nema, mater ga u čudu pita a otkad ga nema, na što joj sin odgovara da ga od večeras nema. 00:57:01 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-63fd20802d224a34959e4750c0606882 Wed, 20 Nov 2019 22:04:25 +0000 203885536 no Harms je, nažalost, predvideo svoju tragičnu sudbinu, a u režimu u kojem je živeo, za to mu nisu bile potrebne natprirodne moći. U priči „Smetnja“, on opisuje razgovor između Pronina i Irine Mazer, koji iznenada prekida dolazak čoveka u crnom kaputu i dubokim čizmama i oboje ih odvodi nekuda, bez objašnjenja kuda i zbog čega, ne dozvoljavajući Irini Mazer ni da se presvuče. Slično se završava i „Kapa“, gde milicioneri iznenada na ulici hvataju starca i odvode ga u nepoznatom pravcu. Ovakve kafkijanske scene bile su uobičajene četrdesetih godina u Federaciji i upravo takvom scenom se završio i Harmsov slobodan život. Jednog dana, komšija ga je pozvao da načas izađe u dvorište, gde su ga u kućnim papučama pokupili ljudi u crnim kaputima i odveli u nepoznatom pravcu. 00:07:30 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-14d884bcb9be4734bc9d777cac2a7cde Wed, 20 Nov 2019 21:58:37 +0000 203884862 no Daniil Ivanovič Harms ili pravim imenom Daniil Ivanovič Juvačov (rus. Даниил Хармс, Даниил Иванович Ювачов , Sankt Peterburg, 30. prosinca 1905. - Lenjingrad, 2. veljače 1942.), ruski avangardni književnik, satiričar rane sovjetske ere na čije je stvaralaštvo utjecao nadrealizam, apsurd i zaumno pisanje. Većina je njegovih djela izdana u tajnosti kao samizdat. 00:30:25 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-9a3b4201696d4945b2e106919d604309 Wed, 20 Nov 2019 21:57:18 +0000 203884724 no Daša Drndić spada u one hrvatske pisce čije naklade ne dostižu najviše brojke, ali se zato redovito nalazi među nominiranima za razne nagrade hrvatske književne scene. Kako opisati njen opus od 10-tak romana, 30-tak radio-drama i brojnih pripovijetki, književnih ogleda, prijevoda, kritika, analitičkih tekstova objavljivanih u raznim časopisima (Književnost, Nova Istra, Tema, Kruh i ruže, Sarajevske sveske, Književna republika, Delo itd.)? Teško, no slijedi pokušaj kroz nekoliko djela… 00:19:25 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-da427b8c14fb451b9daeb91164c6c1db Wed, 20 Nov 2019 21:47:02 +0000 203883217 no Radio drama nastala prema pripovijetci Davida Herberta Lawrencea, a u prijevodu i dramatizaciji Branke Žodan. Financijska propast nekad dobrostojeće obitelji dovodi njene sinove i kćer pred životnu dilemu kako dalje. I dok će se tri brata već nekako snaći, njihova šutljiva i povučena sestra je tajnovita. Nitko ne pretpostavlja kakav plan ima. Da bi iz ovakve situacije mogla proizaći neobično strasna ljubavna priča, a iz nje opet sva ona pitanja koja Lawrencea kao autora inače proganjaju, pitanja o prirodi ljubavnih odnosa, iznenađujuće je i intrigantno upravo na onaj način u kojem se prepoznaje jedinstvenost D. H. Lawrencea. Redateljica Stephanie Jamnicky i ton majstorica Lana Deban napravili su raspon unutar realističkog diskursa - od mizanscenske i predmetne prisutnosti do čujne tjelesnosti. Glavne uloge redateljica je povjerila mladom glumačkom paru, Mariji Kolb i Mladenu Vujčiću, koji su nedavno ostvarili zapažene kreacije u radio drami "Tuga" (Radio atelje). Prevoditeljica i dramatizatorica: Branka Žodan; redateljica: Stephanie Jamnisky; ton majstorica: Lana Deban; glazbena urednica: Franka Meštrović; urednica: Lada Martinac Kralj Igraju: Marija Kolb, Mladen Vujčić, Alen Šalinović, Hrvoje Klobučar, Ivan Vukelić, Pavao Fabijan Medvešek 00:50:45 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-733502f2096b4e0f873115d7d016be3b Wed, 20 Nov 2019 21:45:04 +0000 203883012 no Ceo ovaj roman u stvari je složena priča u tri glasa o životu i umetnosti, o tajnama i neuhvatljivosti pojavne stvarnosti i problemima umetničkog prikazivanja života. Albaharijeve asocijacije su prodorne i zaoštrene kao vrh strele i koplja; one prodiru u srce i u dušu čitaoca sa lakoćom istina koje su duboko usađene u naše iskustvo i u naše saznanje. Autorov glas reflektuje stanje svesti pripovedača; njegove refleksije su odjek jedne napaćene duše i jednog lucidnog uma: ma kako nas život varao i nudio nam varljive mamce da će biti bolje i da će se nekad negde stići do željenog cilja, čovekova sudbina je u stropoštavanju u ambis i ništavilo. David Albahari je dobitnik mnogobrojnih nagrada za roman Mamac: NIN-ove nagrade za roman godine, nagrade Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine i nagrade "Balkanika". Roman je objavljen u Francuskoj i Nemačkoj, gde je proglašen za jednu od najboljih knjiga u 2002. godini, u Španiji, Slovačkoj, Grčkoj, Izraelu, Holandiji i u Hrvatskoj. 00:35:45 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-557b26d587364cf1bb851ee9b67041bf Wed, 20 Nov 2019 21:43:40 +0000 203882893 no U godinama koje su za nama Hrvatska je bila poprištem svakojakih mirakula koji nisu mimoišli ni polje književnosti. Gotovo preko noći književnu scenu je ispunila bulumenta mladih autora, koji se razlikuju po poetikama i žanrovskim modelima, ali koji su jednom za svagda raskrstili s kompleksima naslijeđenim iz nekih bivših vremena u kojima su pisci uvijek u nekoj mjeri bili politički lampaši (ili lakrdijaši). U tom kontekstu, knjiga Daše Drndić nova je po tome što nudi nešto staro. Ili drukčije: u mediju dviju priča ona je ponudila inačicu (neo)egzistencijalističke estetike, koju je u svoje vrijeme trasirao Sartre, a koja je svoj apogej dočekala u djelima Adamova, Becketta, Bernharda i drugih. Kako ti Estragoni i Godoti, ti Malonei i Molloyi izgledaju u verziji Daše Drndić? Već prva rečenica u priči „Artur i Isabella“ nagnat će čitatelja s fino razvijenim osjetilom njuha da začepi nosnice. Jer jedan od junaka priče, ostarjeli Artur Biondić, nuždu je obavio u hlačama. On je umirovljeni kapetan jugoslavenske ratne mornarice, koji za svaki slučaj nosi pelene, i s prozora svog stana gleda kontejnere i siromaške koji se skupljaju u blizini. Da bi bio zadovoljan princip dvojine, u priču se upliće jednako vremešna dama Isabella Fischer, bivša fotografkinja, koja u kupaonici paca svoje smežurano tijelo. Artur pati od epilepsije, opčinjen je šeširima i nikada ne izlazi gologlav, a Isabella je Židovka koja je za vrijeme Drugoga svjetskog rata ostala bez 36 članova uže i šire obitelji i koja guta čokoladne kuglice kao da pati od likoreksije. Gađenje na kojem je toliko inzistirao pravovjerni egzistencijalizam (Sartre bi rekao: nausee), ni tu nije zaobiđeno. Od uvodne seanse s fekalijama do prizora s mlitavim genitalijama, od osjećaja da se tijelo u jednom času pretvara u šuplju kantu do panorame zagađene kontejnerima, Daša Drndić nudi samo metonimiju za beznađe. Artur ima rođaka koji je bio meštar u kreiranju šešira i koji je svojim unikatima razveseljavao Krležu i Mariju Jurić, Isabella se rodila 1923. godine u Chemnitzu, gradu koji je nekoliko desetljeća figurirao kao Karl-Marx-Stadt, a unatoč opsjednutosti Mozart kuglama i proizvodima tipa Lindt, Suchard, Nestle i slično, još je imala svoje prave zube. Da bi priča bila čim bizarnija, Artur i Isabella, sami kao psi, upoznali su se u novogodišnjoj noći, oprani i našminkani, dok su gacali ulicama svog malog i, kako tvrdi autorica, ružnoga grada. Isabella je pitala nekadašnjeg pomorskog kapetana kako rješava probleme zvane peglanje i kuhanje, a onda ga je primila za međunožje i priredila mu silvestarsko-seksualno veselje, koliko je to čovjeku u tim godinama i u takvom stanju uopće moguće prirediti. Prizor manualnog zadovoljavanja autorica je fingirala eliptičnim pjesmuljkom u kojem se parodira vrijeme Trećeg Reicha: Abwehr dolje, Adolf gore, und so weiter. 00:35:50 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-0ac8e92729794e329ea66e4247cab9f8 Wed, 20 Nov 2019 21:42:15 +0000 203882696 no Radio drama nastala prema istoimenoj pripovijetci iz zbirke "Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne" Dejana Šorka. Sva lica pripovjedaka su iz sela s desne strane Kupe, gdje se živi, po autorovu osjećaju, iz kobi i zapretenih strasti. Šorkov rukopis miriše na majstorstvo ruskih realista po svojem preciznom, a nadahnutom opisu karaktera, crtanju atmosfere kojom vlada zemlja, voda i teško progovorena riječ. U "Bolesti Franje Gajana" glavno lice obolijeva od neobične bolesti. Čekajući u bolničkom krevetu da stigne dan ozdravljenja shvaća da se život jednako kotrlja i bez njega, te da je on, ovako bolestan, za svoju malu obitelj postao nepotrebni višak. Posljednja gesta, okretanje prema zidu, izraz je tupe patnje, pa i predaje koju su već učinili vječni bolesnici oko njega, a s kojima dijeli bolničku stvarnost. Glavno i naslovno lice u radijskoj adaptaciji (koju također potpisuje sam pisac) igra odlični Franjo Kuhar. Autor se pak u ulozi redatelja povukao u drugi plan prepuštajući riječi i glumcu da stvaraju slike nade i patnje. Ostale uloge dodijelio je Goranu Grgiću, Asji Potočnjak, Dori Polić, Krunu Šariću, Slavici Jukić, Zlatku Ožboltu i Beti Lucić. Redatelj: Dejan Šorak, ton majstor: Dubravko Robić, glazbeni urednik: Franka Meštrović, urednica: Lada Martinac Kralj 00:51:20 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-9b1042f98e764f789c67e6f14bbc770c Wed, 20 Nov 2019 21:37:26 +0000 203882091 no Posle jednog dana putovanja vozom, Đuzepe Korte stigao je, jednog martovskog jutra, u grad u kojem se nalazilo čuveno lečilište. Imao je malu temperaturu, ali je ipak hteo da pešice prevali put između stanice i bolnice, noseći svoj koferčić. Mada je imao samo lagani početni oblik, Đuzepeu Korteu su savetovali da se obrati ovom slavnom sanatorijumu, gde se lečila samo ta jedina bolest. To je garantovalo izuzetnu stručnost lekara i racionalniji i efikasniji raspored postrojenja. Kada ga je ugledao iz daljine - prepoznao ga je zato što je već video njegovu fotografiju na reklamnim prospektima, Đuzepe Korte stekao je povoljan utisak. Bela građevina sa sedam spratova bila je izbrazdana pravilnim otvorima koji su joj davali izgled hotela. Svuda naokolo bila je ograda od visokog drveća. Posle kratkog lekarskog pregleda, u očekivanju brižljivijeg ispitivanja, Đuzepe Korte smešten je u jednu veselu sobu na sedmom i poslednjem spratu. Nameštaj je bio svetao i čist, kao i tapete, fotelje su bile od drveta, jastuci presvučeni šarenim tkaninama. Prozor je gledao na jednu od najlepših četvrti grada. Sve je bilo mirno, gostofjubivo i umirujuće. Đuzepe Korte je odmah legao i, pošto je upalio lampu iznad uzglavlja, počeo je da čita knjigu koju je poneo sa sobom. Posle kratkog vremena ušla je bolničarka i upitala da li nešto želi. 00:14:10 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-c6db3735835844a69191f22992c29cb4 Wed, 20 Nov 2019 21:34:56 +0000 203881515 no Osnovni koncept izvedbe crpi se u trodelnoj strukturi teksta, koji za cilj ima da ponudi poligon za istraživanje scenskog izraza na relaciji: tradicionalno shvatanje glume, upotrebom metode emocionalnog pamćenja, zatim izvođačke prakse koja bi mobilisala druge veštine izvođača u odnosu na glumačko obrazovanje, i na kraju stvaranje plesnog jezika koji se razvija u službi nadomešćivanja dramskog i/ili tekstualnog izraza na sceni. 00:31:50 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-348860da77cc4abca029fc57bff09137 Wed, 20 Nov 2019 21:32:42 +0000 203881326 no Radio-drama Dramski program Radio Beograda 00:10:40 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-301ac10aed704a078285ec0e7a37f1c9 Wed, 20 Nov 2019 21:30:22 +0000 203880907 no Bolovi i patnje predaka duboko su usađeni u živote njihovih potomaka. Pošavši na isceliteljsku seansu, mlada pevačica Mirjana nije ni slutila da će spoznati muke svog dede, koji je zbog komunističkih i ideoloških razloga robijao na Golom otoku. On je bio samo jedan od stradalnika koji su nepravedno okončali život na tom zloglasnom mestu, pod terorom tadašnje titoističke vlasti. Uloge tumače: Tamara Krcunović, Vladimir Aleksić, Feđa Stojanović i Nikola Vujović Lektor: Olga Babić Izbor muzike: Dragan Mitrić Ton-majstor: Milan Filipović Reditelj: Vlatko Ilić Urednik serije: Vladimir B. Popović 00:18:45 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-9b026de1f9a34ebfbea8394c47923b1c Wed, 20 Nov 2019 21:27:39 +0000 203880321 no Radio-drama Dramski program Radio Beograda 00:13:10 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-484191336f064ba19aae0e2a60151741 Wed, 20 Nov 2019 21:25:42 +0000 203880116 no Svojevremeno najčitanija knjiga na našim prostorima, jedna od najtiražnijih knjiga srpske književnosti XX veka (200.000 primeraka u preko 15 izdanja), Dorotej je roman na ivici žanra, ni istorijski, ni psihološki, ni polifoni, ni ljubavni, a opet klasik koji kroz više glasova svojih junaka pripoveda o kaluđeru-vidaru u srednjovekovnoj Srbiji, strancu u ovom svetu, koji strada sa svoje dobrote i čiste ljubavi. Iako pripoveda o jednom dalekom vremenu, epohi kralja Milutina, Nenadić jezikom današnjeg čoveka, pritom obogaćenim i stilski savršenim, kroz ispovedanja trinaest pripovedača-junaka koja se međusobno smenjuju, plete univerzalnu priču o sudbini čoveka koga ograničava surovo doba kojem pripada. „Dobro je kad jedan pisac prvim svojim delom ulazi kao klasik u književnost svoga naroda.“ Zoran Gavrilović „Dorotej ne opstoji kao samostalan lik upravo stoga što je prisutan u svima drugima kao zrnce samootkrivalačke istine kojom ih, neprestano i dobrostivo, poput same prirode, obdaruje.“ Tanja Kragujević „Pojava Doroteja bila je višestruko iznenađenje, čak malo književno čudo u srpskoj književnosti. To je prvo delo čoveka (agronoma) kojem literatura nije bila zanimanje, pa ipak ništa u ovom romanu ne podseća ni na početništvo, ni na nedoučenost. Posredno prisustvo glavnog junaka može se najviše osetiti u jeziku knjige, to jest u govoru brojnih pripovedača, i gotovo da nema tumača Nenadićevog romana koji nije istakao lepotu njegovog jezika.“ Aleksandar Jovanović 00:36:20 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-7b09e4e851ed4197acd7ea757bcb8a72 Wed, 20 Nov 2019 21:20:26 +0000 203879406 no Dokumentarno dramski program Radio Beograda 00:24:10 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-cc5fa7af4b7c45d4b8742de0bae30aec Wed, 20 Nov 2019 21:18:48 +0000 203879112 no Rec je o autoru koji je svojim delom posle prvog svetskog rata, stao u red pisaca kao sto su Andric, Crnjanski, Rastko Petrovic i Nastasijevic. Za njegova "Utuljena kandila", predgovor je pisao Slobodan Jovanovic. No, posle Drugog svetskog rata, on je zadugo bio iskljucen iz zvanicnog spiska autora srpske knjizevnosti i gotovo zaboravljen kao pisac. Razlog - pripadao je samom vrhu pokreta Draze Mihailovica, uz koga je ostao sve do pred kraj ratnih dejstava, kada je, najverovatnije u Jasenovcu, ubijen pod jos nerazjasnjenim okolnostima. Knjizevnim cenzorima posle Drugog svetskog rata, uplasenim i od mrtvog pisca, nije bila dovoljna cinjenica da je Dragisa Vasic, buduci pravnik po profesiji, kao advokat branio mlade komuniste pred sudom. To sto je stao u red Mihailovicevih pripadnika, bilo je dovoljno da njegovo znacajno delo bude, tada se cinilo, trajno skrajnuto u stranu. No, posto, kako je to tvrdio Bulgakov "rukopisi ne gore", delo Dragise Vasica ponovo se vraca u nasu javnost i zauzima visoko mesto koje mu i pripada. Knjiga pripovedaka "Resimic dobosar", sadrzi najbolje Vasiceve pripovetke, koje ce svakog citaoca uveriti u neosporno majstorstvo i talenat ovog autora. 00:46:40 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-6fe558e490e14599b46fea03fb53cda9 Wed, 20 Nov 2019 21:12:46 +0000 203878210 no Povijesna drama o švedskoj kraljici Kristini bazirana je na povijesnim činjenicama, ali i pretpostavkama, o uzrocima njezine abdikacije, inače prve europske abdikacije. Trilerska napetost političke drame prožima fabulativni konstrukt drame, a odnosi (kojima je u centru neka vrst antijunakinje) psihološku slojevitost. Kristina je dramsko lice raspeto između uloge vladara i žene koja po prvi puta spoznaje ljubav, njezina je narav lakomislena, ali i manipulativna, mizoginična ali i sklona filozofskom promišljanju, kreativna ali i djetinjasta. Sve je to Strindberg upotrijebio za svoju opsesivnu potrebu za analizom ženske psihe i muško-ženskih odnosa. Rad na "Kristini" povjeren je jakim autorskim osobnostima: redateljici Vedrani Vrhovnik, ton majstorici Lani Deban i glazbenoj urednici Adrijani Kramarić. Glavnu ulogu igra Natalija Đorđević. Redateljica: Vedrana Vrhovnik: ton majstorica: Lana Deban; glazbena urednica: Adriana Kramarić: urednica i adaptatorica: Lada Martinac Kralj Glume: Natalija Đorđević (Kristina), Maro Martinović (Axel Oxenstjerna, kancelar), Ivan Glowatzky (Magnus de la Gardia, blagajnik i bivši kraljičin ljubavnik), Živko Anočić (Klas Tott, Kristinina ljubav), Frano Mašković (Karl Gustav, budući švedski kralj), Doris Šarić Kukuljica (Maria Eleonora, Kristinina majka). U ostalim ulogama: Zoran Gogić, Tomislav Štriga, Antonijo Franić i Robert Španić. 00:54:13 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-6cf33278eea64e66a05065547f0ff1b6 Wed, 20 Nov 2019 20:02:25 +0000 203866959 no Stanković je u svojim najboljim djelima ("Nečista krv", "Koštana", dio pripovijedaka) nadrastao kanone dotadašnje srpske pripovjedne književnosti. U njegovim se tekstovima, na paradoksalan način, spajaju prikaz društvenoga rasapa poslijeturske Srbije (protkan elegičnim tonom žaljenja za ponešto idealiziranim statičnim patrijarhalnim životom "srpskog orijenta") i psihološka problematika gledana kroz optiku naturalista Zoline škole. Naglasak je u Stankovićevim ponajboljim pripovjetkama i romanima na prenadraženom erotizmu, biološki uvjetovanim i teško kontroliranim strastima te grabežljivoj naravi nadirućega kapitalizma balkanske provenijencije. Piščev je stav prema prošlosti protuslovan: zamjetna je nota nostalgije za nestajućim svijetom, no, još je snažniji Stankovićev naglasak na dehumanizirajućim vidovima orijentalnoga patrijarhata (kupoprodaja žena, promiskuitet, tjelesno zlostavljanje). Dok je Lazarevićeva, a i Sremčeva slika prošlosti idealizirana- Stanković daje dojmljiv opis društva u kojem dominiraju neobuzdani nagoni i koje se savija pod mješavinom socijalnih i gospodarskih napetosti. Pored pripovijesti i romana okušao se i kao dramski pisac. Beogradske prilike za 1. svjetskog rata opisao je u memoarskom djelu "Pod okupacijom" 00:22:52 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-d515164991d84b718675856b12814bed Wed, 20 Nov 2019 20:01:18 +0000 203866770 no Stanković je u svojim najboljim djelima ("Nečista krv", "Koštana", dio pripovijedaka) nadrastao kanone dotadašnje srpske pripovjedne književnosti. U njegovim se tekstovima, na paradoksalan način, spajaju prikaz društvenoga rasapa poslijeturske Srbije (protkan elegičnim tonom žaljenja za ponešto idealiziranim statičnim patrijarhalnim životom "srpskog orijenta") i psihološka problematika gledana kroz optiku naturalista Zoline škole. Naglasak je u Stankovićevim ponajboljim pripovjetkama i romanima na prenadraženom erotizmu, biološki uvjetovanim i teško kontroliranim strastima te grabežljivoj naravi nadirućega kapitalizma balkanske provenijencije. Piščev je stav prema prošlosti protuslovan: zamjetna je nota nostalgije za nestajućim svijetom, no, još je snažniji Stankovićev naglasak na dehumanizirajućim vidovima orijentalnoga patrijarhata (kupoprodaja žena, promiskuitet, tjelesno zlostavljanje). Dok je Lazarevićeva, a i Sremčeva slika prošlosti idealizirana- Stanković daje dojmljiv opis društva u kojem dominiraju neobuzdani nagoni i koje se savija pod mješavinom socijalnih i gospodarskih napetosti. Pored pripovijesti i romana okušao se i kao dramski pisac. Beogradske prilike za 1. svjetskog rata opisao je u memoarskom djelu "Pod okupacijom" 00:37:07 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-6c5042821fd74ea79d44ff6165f9fdb1 Wed, 20 Nov 2019 20:00:16 +0000 203866687 no Stanković je u svojim najboljim djelima ("Nečista krv", "Koštana", dio pripovijedaka) nadrastao kanone dotadašnje srpske pripovjedne književnosti. U njegovim se tekstovima, na paradoksalan način, spajaju prikaz društvenoga rasapa poslijeturske Srbije (protkan elegičnim tonom žaljenja za ponešto idealiziranim statičnim patrijarhalnim životom "srpskog orijenta") i psihološka problematika gledana kroz optiku naturalista Zoline škole. Naglasak je u Stankovićevim ponajboljim pripovjetkama i romanima na prenadraženom erotizmu, biološki uvjetovanim i teško kontroliranim strastima te grabežljivoj naravi nadirućega kapitalizma balkanske provenijencije. Piščev je stav prema prošlosti protuslovan: zamjetna je nota nostalgije za nestajućim svijetom, no, još je snažniji Stankovićev naglasak na dehumanizirajućim vidovima orijentalnoga patrijarhata (kupoprodaja žena, promiskuitet, tjelesno zlostavljanje). Dok je Lazarevićeva, a i Sremčeva slika prošlosti idealizirana- Stanković daje dojmljiv opis društva u kojem dominiraju neobuzdani nagoni i koje se savija pod mješavinom socijalnih i gospodarskih napetosti. Pored pripovijesti i romana okušao se i kao dramski pisac. Beogradske prilike za 1. svjetskog rata opisao je u memoarskom djelu "Pod okupacijom" 00:25:27 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-18ee72936d2f428790f2d9c9a70e5faa Wed, 20 Nov 2019 19:59:05 +0000 203866453 no Pripovetka “Naš Božić” napisana je 1900. godine i nalazimo je između impresionističko-idilične novele na jednoj strani i naturalistično-mistične na drugoj. Novela pripada zbirci priča “Stari dani” u kojoj pisac pokušava evocirati uspomene na vremena koja su prošla. Stanković u ovoj svojoj pripoveci pozornicu radnje stavlja u kuću i zbog toga nemamo koloritsku sliku prirode, zbog čega nam melanholično pričanje zvuči tragičnije. Impresionizam se sada javlja kao prefinjeno slikanje unutrašnje, arhitektonske tišine stvari, odnosno prerasta u poeziju enterijera. Dramatika Stankovićevog stvaralaštva jeste bolna nostalgija ljubavi. Reči Vranjanaca u njegovim delima zvone i nalaze dubok odjek u našim složenim i uznemirenim dušama. Sve ljude spaja jedna bolna solidarnost, jedna tragedija zajednička svima. Svaki čovek želeo bi živeti srećno, slobodno. Želeo bi živeti intenzivan, potpun život, život pun ljubavi. Patrijahalna, teška sredina, kakvu nam Stanković opisuje, neprobojna je i traži od čoveka da joj podredi sve što mu je najdraže. 00:18:01 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-4103de919a74479fae986df0b6e02804 Wed, 20 Nov 2019 19:57:21 +0000 203866282 no Pripovetka “U noći” Borisava Stankovića, objavljena je u knjizi pripovedaka “Iz starog jevanjđelja”, Stankovićevoj prvoj zbirci pripovedaka, objavljenoj 1899. godine. Već se u toj prvoj zbirci vide najznalajnije odlike kasnijeg Stankovićeva stvaralaštva, pa se čini da je Stanović u svojim prvim pričama izašao kao već dobro formisan pisac. Iako Stankovićeve pripovetke imaju neke odlike realizma, primerice, smeštene su na selo, prikazuju elemente iz teškog života seljaka- radnika, tematski opisuje neke delove njihovih sudbina, realno prikazuje stanje sela, seljaka i patrijahata… one ipak sadrže i značajne elemente književnosti iz razdoblja moderne. Iako Stanković odista prikazuje život seljaka, tj. određenih individua koje izdvaja kao glavne likove, on prikazuje i njihovo unutarnje stanje, koje nam ne govori samo o njihovom životu, već i kako takav način života osobno utiče na njihovo psihološko i duševno stanje. U ovoj pripovetci saznajemo kako zabranjena ljubav između devojke Cvete i momka Stojana utječe na to svoje nesuđenih ljubavnika. Oni su odrasli zajedno i kad su dovoljno odrasli, zaljubili se jedno u drugoga. Ali volja Stojanovog oca, kruta i oštra čoveka, htela je drugačije. On je udao Cvetu za dobrostojećeg seljaka, a Stojana u gospodsku porodicu. Ipak, to nije moglo da razbije ljubav između ovo dvoje, koliko god ih je ta ljubav oboje uništavala. 00:27:17 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-5e5ce5b124d74c35a7534439e9c8ebb3 Wed, 20 Nov 2019 19:56:22 +0000 203866182 no Bora Ćosić rodio se u Zagrebu 1932. godine od oca Luke i majke Desanke rođ. Mioković. Godine 1937. s obitelji seli u Beograd gdje nastavlja školovanje i gdje je završio Prvu mušku gimnaziju. Upisao je, 1950. godine, čistu filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje završava sve ispite, ali nije nikada diplomirao. Surađivao je u brojnim listovima i književnim časopisima. Godine 1952. bio je urednikom lista Mlada kultura a od 1962. do 1963. godine surađuje u književnom časopisu Danas. U ranoj mladosti prevodio je pjesnike ruskog futurizma, Majakovskog i Khlebnikova, pisao je i filmske dijaloge a godine 1969. adaptirao je tekst za prvu postavku mjuzikla Kosa u Ateljeu 212. Književno stvaralaštvo Spisateljsku karijeru započinje romanom Kuća lopova iz 1956. godine te zatim objavljuje knjige eseja Vidljivi i nevidljivi čovek, 1962., Sodoma i Gomora, 1963. godine. Autor je kultnog romana novije srpske proze, Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji, 1969., središtenom u ratnom i poratnom Beogradu, djelu u kojem ironijskim diskursom razara sve ideološke obrasce sankrosanktne u onodobnoj Jugoslaviji. Ćosić je istodobno nasljednik srednjoeuropske prozne tradicije intelektualiziranoga esejizma (stoga nije neobično njegovo poigravanje s formama: obavio je Musilov notes, neke vrste hommage Musilu u knjizi preobrazbe u kojoj je auktor postao piscem iz naslova), kao i jedan od posljednjih intelektualaca koji se emocionalno iskreno identificirao s jugoslavenskom himerom, s mješavinom elegičnosti i mučnoga propitivanja nakon njena raspada. Obje struje su se udružile u bujnim i krajnje nekonvencionalnim romanima o Krleži, Poslovi/sumnje/snovi Miroslava Krleže, 1983., i Doktor Krleža, 1988., u kojima Ćosić, u kvaziautobiografskom pristupu poigravanja s identitetom i virtualnim stvarnostima, na besprijekornome hrvatskom književnom jeziku i virtuozno imitirajući Krležin stil problematizira ideološke, estetske, etičke i svjetonazorske mijene hrvatskoga autora i protimbe srednje i jugoistočne Europe. 00:55:00 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-efc4db6fdd98448f94ff2af69d1bc239 Wed, 20 Nov 2019 19:54:01 +0000 203865261 no Drama "Čaj u pet" opisuje odnose u jednoj engleskoj porodici, tipčne za društveni status i grupaciju kojoj ta porodica pripada. Poštujući svoj način ponašanja i života, svi junaci ove Pekićeve drame na crnohumoran način pokazuju osuđenost na samovanje ali i sposobnost da svoju usamljenost prevaziđu igrom. Stara gospođa Horton dala je oglas da prodaje svoju kuću. Njen poslovni agent dovodi joj svakodnevno kupce ne bi li što pre završio taj posao. Ali stara gospođa uvek pronalazi poneki razlog da odustane od prodaje. Ili, jednostavno, potencijalni kupci imaju svoje primedbe na kuću. I tako, jednoga dana, posrednik u prodaji dovodi joj bračni par penzonera koji svojim ponašanjem, šarmom i duhovitošću osvajaju kućevlasnicu... 00:31:59 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-0cffbf7e618f48f2ada43a01aba5c46c Wed, 20 Nov 2019 19:47:03 +0000 203863602 no Radio-drama Dramski program Radio Beograda Borisav Stanković najznačajniji je srpski romanopisac prije 1. svjetskoga rata. Dok je srpska narativna književnost u 19. stoljeću najveće dosege ostvarila u tzv. malim formama (tj. pripovijetkama), Stanković je najizrazitiji primjer pisca moderne koji je po svom habitusu usmjeren ostvarajima na složenijim pripovijednim strukturama kakve egzemplificira roman. Ovdje valja navesti nekoliko povijesnih napomena: srpski je roman počeo relativno rano, u doba jezičnokulturnih reformi Vuka Karadžića. Najistaknutiji protagonist te, slavenosrpskim jezikom pisane literature, bijaše sada zaboravljeni Milovan Vidaković, čiji kvazipovijesni romani obiluju nevjerojatnim obratima i bizarnostima. No, od sredine 19. stoljeća primat u srpskoj prozi, pisanoj standardnim srpskim jezikom koji su oblikovali Karadžić i Đuro Daničić, preuzima pripovijetka (s uglednim predstavnicima kao što su Milovan Glišić, Laza Lazarević), što je na prijelazu stoljeća kulminiralo u duljim pripovijestima Stevana Sremca i Sime Matavulja. U toj plejadi nalazimo i imena pisaca koji su sada predmet interesa skoro isključivo književnih povjesničara (Jakov Ignjatović, Svetolik Ranković, Janko Veselinović, Milutin Uskoković). Stručnjaci nabrajaju više razloga zašto srpska književnost nije u 19. stoljeću uspjela ostaviti značajnija ostvarenja na polju povijesnoga romana (i općenito tzv. većih formi), no, nesporno je da je tradicija realističke pripovijetke, od Lazarevića do Sremca, postavila temelj za opsežnije djelo kakvo je na početku 20. stoljeća stvorio Borisav Stanković. Stanković je kulminacija srpske realističke naracije, jer se u razdoblju između dva rata već javlja raspad realizma i afirmacija novijih strujanja modernizma, poetskoga subjektivizma i formalnoga eksperimentatorstva (Rastko Petrović, Miloš Crnjanski). Stanković je u svojim najboljim djelima ("Nečista krv", "Koštana", dio pripovijedaka) nadrastao kanone dotadašnje srpske pripovjedne književnosti. U njegovim se tekstovima, na paradoksalan način, spajaju prikaz društvenoga rasapa poslijeturske Srbije (protkan elegičnim tonom žaljenja za ponešto idealiziranim statičnim patrijarhalnim životom "srpskog orijenta") i psihološka problematika gledana kroz optiku naturalista Zoline škole. Naglasak je u Stankovićevim ponajboljim pripovjetkama i romanima na prenadraženom erotizmu, biološki uvjetovanim i teško kontroliranim strastima te grabežljivoj naravi nadirućega kapitalizma balkanske provenijencije. Piščev je stav prema prošlosti protuslovan: zamjetna je nota nostalgije za nestajućim svijetom, no, još je snažniji Stankovićev naglasak na dehumanizirajućim vidovima orijentalnoga patrijarhata (kupoprodaja žena, promiskuitet, tjelesno zlostavljanje). Dok je Lazarevićeva, a i Sremčeva slika prošlosti idealizirana- Stanković daje dojmljiv opis društva u kojem dominiraju neobuzdani nagoni i koje se savija pod mješavinom socijalnih i gospodarskih napetosti. Pored pripovijesti i romana okušao se i kao dramski pisac. Beogradske prilike za 1. svjetskog rata opisao je u memoarskom djelu "Pod okupacijom". Borisav Stanković je pisac čiji opus čini vrhunac klasičnoga realizma, i to biološko-naturalističke provenijencije. Autori koji su stasali u doba Kraljevine Jugoslavije, a pogotovo kasniji naraštaji, nisu slijedili njegov realističko-naturalistički prosede. Među rijetkim srpskim piscima za koje možemo reći da su nasljedovali Stankovićevu kombinaciju orijentalnoga senzualizma i psihopatoloških raskola u ljudskim odnosima nalazi se Ivo Andrić. 00:32:26 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-eb62f3c3839649198e7799bac679712d Wed, 20 Nov 2019 19:38:48 +0000 203861923 no Radio-Drama Dramski Program Hrvatskog Radija Nakon Što Je Otkrio Tajnu Nevidljivosti I Nakon Što Je I Sam Postao Nevidljiv, Znanstvenik Griffin Dolazi U Mali Grad Da Na Miru Nastavi Rad I Pronađe Formulu Kojom Bi Vratio Svoju Vidljivost. Ali Tijek Događaja Ne Ide Mu U Prilog. On, Koji Je Istovremeno Protagonist I Antagonist, Postaje Sam Svoj Najveći Neprijatelj, Jer Se Sve Više Zapliće U Sukobe S Ljudima Koji Su Spoznali Njegovu Nevidljivost. Režiju Potpisuje Dejan Šorak Koji Je Svojim Prepoznatljivim Stilom Ostvario Žanrovsku I Prohodnu Cjelinu. Autorica Dramatizacije Je Lada Martinac Kralj, Ton Majstor Miro Pijaca,glazbena Urednica Adriana Kramarić, Urednica Nada Zoričić. Glume: Goran Grgić, Franjo Kuhar, Vinko Kraljević, Branko Meničanin, Jelena Miholjević, Damir Šaban, Željko Šestić.  Emitirano: 11.06.2019 18:00 00:44:58 album-65100f4617ac46b7ac0f661cde3bf8fe-5e4838b570334635b3ec55bfbb023499 Wed, 20 Nov 2019 07:16:25 +0000 203733415 no